kultura ponašanja prema djeci

Islamski bonton

Djeca su jedan od najvažnijih plodova dunjaluckog života. Islam je njihovom razvoju i odgoju dao izuzetno važnu dimenziju. Kur'an i sunnet su precizno regulirali naše odnose spram generacija koje nas nasljeduju. Naš odnos prema djeci, onako kako ga definiraju islamski propisi, bice aktualiziran na sljedecim stranicama.

1. Društveni odgoj

Buduci da je svaki covjek, pa tako i dijete, društveno bice, posebnu pažnju treba obratiti na to kako dijete ukljuciti u društvo. Roditelj treba naci nacin kako da to uspješno ucini vec kada dijete pocne spoznavati svijet u kojem živi. Roditelji su dužni da djetetu pruže priliku za druženje i komuniciranje sa drugima. U tome su, svakako, najbolji uzori Allahov Poslanik, s.a.v.s, i prva generacija muslimana, koji su svoju djecu od samih pocetaka ukljucivali u društveni život, dajuci im priliku za dokazivanje i sticanje osjecaja odgovornosti.
Poslanik islama, s.a.v.s, podsticao je na druženje djece sa starijima, kako bi saznavali novo i sticali dragocjena iskustva.

Prva generacija muslimana to je ozbiljno shvatila. Ilustrativan je primjer Omerovog, r.a, sina Abdullaha, koji je redovno posjecivao džamiju i skupove starijih, iako je tada imao samo pet godina. Jednom prilikom, kako bilježe Buhari i Muslim, prisustvovao je Vjerovjesnikovom, s.a.v.s, predavanju u kojem je on upitao ashabe: «Ima jedno stablo ciji listovi ne opadaju, a slicno je muslimanu: koje je to stablo?» Ljudi su pomišljali na pustinjska stabla, a Abdullah kaže: «Palo mi je napamet da je to palma. Htio sam to spomenuti, medutim, vidio sam tu starije ashabe, pa sam se ustegnuo od odgovora. Nakon njihove šutnje, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: «To je palma.» Spomenuo sam to svome ocu, veli dalje Abdullah, na što mi je on rekao: «Da si rekao: Palma, volio sam nego to i to!»

U Mudžahidovoj predaji, pored ostalog, stoji: «Htio sam da kažem, ali sam se ustrucavao zato što sam bio najmladi od prisutnih!», a u Nafi'ovoj predaji: «Primijetio sam Ebu Bekra i Omera, koji ne progovaraju, pa sam se i ja ustrucavao nešto reci.» U Ibn Hibbanovoj predaji stoji da je Omer, r.a, kada je saznao da je njegov sin znao odgovor na to pitanje, rekao: «Da si odgovorio, volio sam to nego citavo krdo najboljih deva!».
Pogledajte pronicljivost Omerovog sina 'Abdullaha, r.a, koji sa pet godina dobro razlucuje kada i gdje treba šta reci. Uocavate li njegove intelektualne kvalitete vec u toj dobi, ali i vanredni osjecaj za kulturu ponašanja u društvu?! To je, izmedu ostalog, posljedica ukljucivanja djeteta u život zajednice, nakon prethodne pripreme u roditeljskom domu.

Miješanje djece sa starijima, kao i miješanje muške i ženske djece omogucava da se vec od malih nogu djeca upoznaju i da se tako pripremaju za brak koji ih ceka. Vec kao djeca uocavaju medusobne kvalitete a roditelji, imajuci priliku komunicirati s tom djecom, primjecuju njihove posebnosti i preporucuju, kada njihova djeca porastu, vjencanje s osobama koje imaju te kvalitete, što ce uveliko doprinijeti stabilnosti buduceg braka i njegovoj harmoniji. Tako Abdu-r-Rezzak prenosi predaju Omera, r.a, koji je podsticao na medusobno vidanje male djece, kako bi se djeca upoznala i kako bi se želja za brakom, u takvim slucajevima, razvila vec u djetinjstvu.

Vjerovjesnik, s.a.v.s, cesto je djecu slao drugima zbog neke potrebe. To nije sigurno cinio zbog same potrebe, nego, ocito je, i zbog samog oslobadanja djece u komuniciranju s drugima, sticanje osjecaja odgovornosti i, nadasve, ukazivanje povjerenja djetetu. Sve to utice na pravilan razvoj, osamostaljivanje djeteta i omogucava da dijete stekne potrebnu sigurnost u sebe i svoje kvalitete.
Brojni su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, spomenuti u razlicitim hadiskim zbirkama koji govore o potrebi ukljucivanja djece u društveni život. Išcitavajuci hadiske zbirke dolazimo do brojnih saznanja o Poslanikovom, s.a.v.s, nazivanju selama djeci i podsticanju djece na nazivanje selama, kako bi se i na taj nacin djeca osjecala ravnopravnim u društvu starijih.
Ako se prisjetimo njegove posjete bolesnoj djeci, razumijemo da im je htio dati do znanja da su i oni važni cinioci društva i da predstavljaju dio sveukupnog društvenog sistema, što im je davalo puninu i sigurnost u same sebe.

Odgoj u sferi ahlaka

Kultura ponašanja ili lijep ahlak jedan je od najbitnijih elemenata u slucaju djeteta. Na pocetku ovog teksta citiran je Poslanikov, s.a.v.s, hadis koji preferira odgoj djeteta nad dijeljenjem sadake, što tom segmentu daje posebnu vrijednost i ukazuje na njegov vanredni znacaj. Otuda je 'Ali b. el-Medini rekao: «Nasljedivanje odgoja u slucaju djeteta bolje je od njegovog nasljedivanja imetka, jer odgojem se stice i cuva imetak, cast i bratska ljubav i pravi se idealna sinteza izmedu dunjaluckog i ahiretskog dobra!»
Enes b. Malik, r.a, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, istice: «Budite plemeniti prema vašoj djeci i uljepšajte njihov odgoj!»

Vjerovjesnik, s.a.v.s, koristio je svaku priliku da pouci djecu pravilnom ponašanju i lijepom odnosu spram roditelja, što i mi trebamo itekako koristiti. Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vidio jednog covjeka sa djecakom, pa je pitao djecaka, ko je taj covjek, na što mu je djecak odgovorio da je to njegov otac. Onda ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, posavjetovao: «Ne idi ispred njega, ne izlaži ga pogrdama, ne sjedaj prije njega i ne zovi ga imenom!» Imam Nevevi, na temelju te predaje smatra da je oca, ucitelja i šejha zabranjeno nazivati njihovim imenima.

Uciti djecu respektirati starije i ucenije obaveza je proistekla iz samog ucenja islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s, podvlaci u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a: «Nije naš onaj koji nema sažaljenja prema mladima i poštovanja prema starijima!». U jednoj predaji se dodaje još i: «ko ne respektira naše ucene!».
Cak se respekt prema ucenim preferira u odnosu i na same roditelje, kao što potcrtava Jahja b. Mu'az: «Uceni ljudi su milostiviji u ummetu Muhammedovom, a.s, od samih oceva i majki!». Na upit: «A kako to?», odgovorio je: «Ocevi i majke cuvaju svoju djecu da ne odu u dunjalucku vatru i sprže se, dok ih uceni ljudi odvracaju od ahiretske vatre koja je daleko žešca!».

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je kroz svoju dvadesettrogodišnju poslanicku misiju preporucio nacin ponašanja naše djece, kako bi vremenom dosegla nivo vjernika kakav se od njih ocekuje. Tako nas Poslanik islama, s.a.v.s, poucava kako cemo djecu navikavati da poštuju stariju bracu i da je najstariji brat na mjestu oca; nacin traženja dozvole prilikom ulaska u kucu, a posebno traženja dozvole od roditelja u tri vremenska intervala: prije zore, nakon podne-namaza i poslije jacija-namaza, kada se odjeca odlaže; zatim nacin i postupak u vezi s konzumiranjem jela i pica, i dr.

Treba se posebno truditi da razvijamo i njegujemo osjecaj naše djece za istinom, pravdom, povjerenjem i drugim moralnim osobinama koje bi trebalo da ih krase. Poslanik, s.a.v.s, te osobine razvijao je kod djece i podsticao roditelje da ih njeguju i osnažuju. Otuda, treba upozoriti svakoga ko djeci, makar i u šali laže, da to ne cini, jer ih privikava na tu lošu osobinu. Zbog toga se ne može djetetu nešto obecati a ne izvršiti, kao što mnogi od nas rade. Cesto ljudi kažu djetetu, ako to i to ucini, ili, ako prode s odlicnim uspjehom u školi, da ce mu kupiti odredenu stvar, pa kada dijete ispuni svoju zadacu, oni zanemare svoje obecanje. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, Poslanik, s.a.v.s, to jasno zabranjuje: «Ko kaže svom djetetu dodi dacu ti, a ne dadne mu, upisace mu se u laž!».

Odgoj u emocionalnoj i sentimentalnoj sferi

Period djetinjstva je period prefinjene osjecajnosti i sentimentalnosti. Zbog toga treba posebnu pažnju pokloniti tom segmentu djecijeg života. Naravno, opet nam je uzor Allahov Poslanik, s.a.v.s, koji je na perfektan nacin pokazao kako da pridemo našoj djeci, na koji nacin da probudimo njihove emocije i kako da razvijamo tu tanahnu, prefinjenu sentimentalnost u njihovim mladim bicima.
Brojne su predaje u kojima se govori da se Vjerovjesnik, s.a.v.s, volio igrati sa djecom, a posebno sa svoja dva unuka Hasanom i Husejnom, r.a. Njegova pažnja prema njima bila je tolika da ne bi sa sedžde ustajao sve dok oni ne bi ustali sa njegove glave.

Dijete treba da osjeti da ga volimo. To se ogleda i u našem lijepom odnosu spram njega. Pogrešna je praksa nekih naših ljudi koji tvrde da su samo svoju djecu ljubili na spavanju. Nikada to nisu cinili kada su djeca bila budna. Ili nisu ih ljubili pred svojim roditeljima. Naprotiv, djetetu treba poklanjati pažnju i kada je samo, ali i pred drugima. Najbolja potvrda za to je autentican hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, ljubio svoga unuka Hasana, r.a, u prisustvu El-Akre'a b. Jabisa et-Temimija, r.a, koji mu je, vidjevši taj cin, prigovorio, rekavši: «Ja, uistinu, imam desetoro djece i nikada ni jedno nisam poljubio!» Allahov Poslanik, s.a.v.s, ga je zacudeno pogledao i rekao mu: «Ko nema samilosti, ni njemu se nece smilovati!» , aludirajuci na naš lijep, samilostan odnos spram najmladih.
Koliko je naš Poslanik, s.a.v.s, vodio racuna da ne povrijedi i ucvili ni jedno dijete, najbolje ilustrira primjer koji iznosi poznati ashab Enes b. Malik, r.a, kada je njegov mladi brat 'Umejr, igravši se sa pticom, usmrtio je, a Vjerovjesnik, s.a.v.s, primjetivši njegovu tugu, obrati mu se: «Ja Eba 'Umjer, ma fe'ale-n-nugajr!»/ «Ebu 'Umjere, šta uradi mala ptica?»

Ocito je da bismo mi, vjerovatno, kritikovali tog djecaka i, možda, ga kaznili za ono što je ucinio. Djecaku je dosta bilo dosta boli što mu je ptica uginula, pa bi mu još trebala i naša lekcija?! Pogledajmo Poslanikov, s.a.v.s, postupak i njegovo ophodenje s tim djecakom, koga je pokušao razveseliti i unijeti veliku dozu nade i utjehe u njegovo srce. To je mogao uciniti jedino najveci pedagog svih vremena, u koga se i mi trebamo ugledati u postupcima prema svojoj djeci, kako ne bismo povrijedili njihove osjecaje i kako bi, slijedeci Poslanika, s.a.v.s, ulili radost u njihova, nekada, rastužena srca!
Koliko je Vjerovjesnik, s.a.v.s, vodio racuna o najmladim naraštajima i njihovim osjecanjima vidimo na brojnim primjerima iz njegove životne prakse. Hadiske zbirke navode predaje u kojima se govori da je Poslanik, s.a.v.s, prvo najmladoj djeci dijelio od plodova koji bi sazreli, zatim da je nagradivao i one koji bi u trcanju pobijedili i one koji bi izgubili, kako se ni oni ne bi razocarali i nije pravio razliku medu djecom: muškom i ženskom, a posebno je bio pažljiv prema jetimima, kako bi im nadoknadio izgubljene roditelje.
Slijedeci Poslanika, s.a.v.s, na ovaj nacin, mi bismo izbjegli frustracije kod djece i ona bi se, ocito je, razvijala na miran i dostojanstven nacin.

Intelektualni odgoj

Nijedna religija ili ideologija u povijesti ljudskog roda nije više isticala i afirmirala znanje i intelektualno sazrijevanje nego što je to cinio islam. Allah Uzvišeni sa prvim ajetom objavljenim Poslaniku islama, Muhammedu, s.a.v.s, jasno podvlaci tu posebnu karakteristiku islama, kojom se on distancira od svih predašnjih religija i ucenja. Razlika, po islamu, izmedu vjernika koji znaju i onih koji ne znaju je nemjerljiva.
'Abdullah b. 'Abbas, r.a, tumaceci kur'anski ajet: «Allah ce na visoke stepene uzdignuti one medu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje!», kaže: «Uceni imaju prednost sedam stotina stepeni nad pobožnim koji nisu uceni, a razmak izmedu dva stepena je pet stotina godina!»

Analizirajuci kur'anske ajete i hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji tretiraju ovu oblast, dolazimo do nepobitnih dokaza da islam posebnu pažnju pridaje ovom segmentu, pa, otuda, roditelji moraju naci nacina da od najranijih trenutaka djecijeg života uliju u njihovu svijest želju za znanjem, istraživanjem, razmišljanjem i meditiranjem. Roditelji moraju svoje dijete navikavati da pripada jednoj od tri grupe ljude, kako se ne bi uvrstilo u cetvrtu grupu, koja ce nastradati i na ovom i na onom svijetu, upravo onako kako navodi Halil b. Ahmed. On kaže: «Cetiri su vrste ljudi:

covjek koji zna i zna da zna, on je ucen, pa ga slijedite; covjek koji zna a ne zna da zna, on je u nemaru(snu), probudite ga; covjek koji ne zna a zna da ne zna, on je taj koji traži uputu i znanje, uputite ga i covjek koji ne zna a ne zna da ne zna, taj je ludak, klonite ga se!»
Znanje se, po ucenju islama, ne dijeli na islamsko i neislamsko. Svako znanje koje afirmira istinu i koje upucuje na Allaha kao tvorca svemira i sve nas je islamsko znanje.

Zbog toga ce roditelj ispitivati afinitet djeteta spram odredene oblasti, pa kada utvrdi koja oblast najviše odgovara njegovom djetetu, usmjerice ga tim pravcem.
Ucenje stranih jezika je islamom preporuceno, jer se na taj nacin dolazi do novih saznanja, informacija i komunikacija, što je preduvjet da se islam, kao univerzalna Allahova rijec i posljednja verzija Allahove objave, dostavi ljudima. Bez poznavanja stranih jezika misionarska crta islama bi poprilicno izblijedila. Poslanik islama, s.a.v.s, je, otuda, naredio Zejd b. Sabitu, r.a, da nauci hebrejski jezik, da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, mogao s njima korespondirati i pojašnjavati im temeljne smjernice islama.

Ako u našem djetetu razvijemo svijest o potrebi permanentnog ucenja, tako da se ono nikada ne zadovolji do tada naucenim, napravili smo korak vrijedan pohvale u njegovom uzrastanju, jer Sufjan b. 'Ujejne, veliki islamski ucenjak, upozorava: «Covjek je ucen sve dok saznaje i uci, a cim bude ubijeden da zna i da ne treba dalje uciti, postaje neznalica!»

Tjelesni odgoj

Tjelesni odgoj ima, takode, poseban znacaj u životu djeteta. Allah Plemeniti djeci je omilio igru, jer se u igri dijete dokazuje, jaca i razvija. Igranjem se dijete relaksira, pa ce mu igra, nakon ucenja u mektebu ili školi, omoguciti odmor i dati novu snagu i poticaj, a zabrana igranja i stalno opterecivanje samo ucenjem, kako smatra Imam Gazali, smanjuje oštroumnost i umanjuje volju za ucenjem.
Analizom Poslanikovih, s.a.v.s, hadisa dolazimo do nepobitnih argumenata o njegoovm podsticaju na jacanju djecijeg tijela i konstrukcije, a to vidimo kroz cetiri elementa:

Plivanje, gadanje i jahanje

Poslanik islama, s.a.v.s, podsticao je da djecu ucimo onome što je korisno. Pa cak i kada se igraju ili se bave nekim hobijem, to treba da bude korisno za njihov razvoj i društvo u kome žive. Otuda u jednoj merfu'-predaji koju prenosi Sa'd b. ebi Vekkas, r.a, stoji: «Vježbajte gadanje, jer je to dobro ili: vaš najbolji hobi, a u drugoj predaji: vaša najbolja igra!»
Imam Taberani i hafiz Munziri navode dobru predaju u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno naglašava: «Sve izlazi iz okvira zikra/spominjanja Allaha, izuzev cetiri stvari: covjekovo precizno gadanje, dresiranje i pripremanje konja, zabavljanje i igranje sa svojom porodicom i ucenje plivanja!»
Vjerovjesnik, s.a.v.s, je prolazeci pored omladinaca koji su vježbali gadanje, kako prenosi Seleme b. el-Akve'a, r.a, rekao: «Gadajte, sinovi Isma'ilovi, jer vaš otac je bio strijelac!»

Sportska natjecanja medu djecom

Treba organizirati natjecanja medu djecom, kako bismo razvijali njihove mogucnosti i želju za pobjedom. To je Allahov Poslanik, s.a.v.s, cinio, želeci unijeti takmicarsku atmosferu medu djecu. Tako 'Abdullah b. Haris, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, poredao 'Abdullaha, 'Ubejdullaha i druge 'Abbasove, r.a, sinove, rekavši im: «Ko prvi stigne do mene, dobice to i to!». Kada bi stigli do cilja, sjedali su mu na leda i grudi, a on ih je uzimao i ljubio.
Zanimljivo je spomenuti da je Poslanik, s.a.v.s, sve takmicare uzimao, ljubio i davao im nagradu, htijuci ukazati da ja najbitnije da svi ucestvuju, da medu njima vlada takmicarski duh i da, na takav nacin, od najranijih trenutaka života razvijaju svoju fizicku konstrukciju.

Igranje odraslih s djecom

Roditelji trebaju naci i priliku i vremena poigrati se sa svojom djecom, kao što je to cinio naš najveci uzor, Allahov Poslanik, s.a.v.s, sa svojim unucima, Hasanom i Husejnom, r.a. Tako Omer b. el-Hattab, r.a, prenosi da je jednom prilikom došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i zatekao na njegovim plecima Hasana i Husejna, r.a, kako jašu, pa je primjetio: «Divne li jahalice ispod njih!», a Poslanik, s.a.v.s, je na te Omerove, r.a, rijeci dodao: «Divni li su konjanici njih dvojica!».
Raznovrsnost Poslanikovih, s.a.v.s, igara sa svojim unucima eksplicite ukazuje na neophodnost da i mi smišljamo razlicite igre sa svojom djecom i unucima, kako bi ona i fizicki i psihicki jacala.

Igranje djece s drugom djecom

Nekada roditelji, iz objektivnih razloga, ne nadu vremena za igranje sa svojom djecom. Medutim, to ne treba biti razlogom da im ne dozvole igranje sa drugom djecom, ukoliko ce ta igra afirmirati prave vrijednosti i rezultirati fizickom kondicijom ili razvijanjem djecije mašte.
Muslim bilježi predaju iz koje se vidi da se Aiša, r.a, Poslanikova, s.a.v.s, supruga koja je bila izuzetno mlada kada se udala za Vjerovjesnika, s.a.v.s, igrala sa svojim kolegicama a on je to cak i podsticao i slao joj kolegice da se igraju s njom!
Zna se, kako prenosi Enes, r.a, da se Poslanik islama, s.a.v.s, igrao sa djecom kada mu je došao Džibril i prvi put mu otvorio grudi i oprao ih zemzemom.
Treba samo napomenuti da su brojni tjelesni, zdravstveni, odgojni, sociološki, moralni i dr. efekti i koristi od djecije igre, pa roditelji treba samo to da prepoznaju i, shodno Poslanikovim, s.a.s.v, preporukama, i da postupe.

Zdravstveni odgoj

Islam pridaje izuzetnu pažnju ljudskom, posebno djecijem, zdravlju, što primjecujemo i na mehanizmima preventive koji su itekako ukomponirani u samo ucenje islama.
Ako analiziramo ajete i hadise ustanovicemo vanrednu brigu islama u tom pogledu. Plivanje, gadanje, jahanje konja i takmicenje, koje je posebno potencirao Poslanik islama, s.a.v.s, su najeklatantniji primjer brige na jacanju zdravstvenog stanje muslimana. U tom pogledu svaki roditelj treba naci nacin da razvija zdravstvenu kulturu svog djeteta, shodno preporukama Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Tako ce podsticati svoje dijete na pranje zuba, kao što je to cinio Vjerovjesnik, s.a.v.s, podsticuci na upotrebu misvaka, skracivanje noktiju, upozoravati na opasnosti od prejedanje, upozoravati na konzumiranje hrane i pica sjedeci, podsticati na predah pri pijenju tekucine, podsticati na ležanje na desnoj strani, podsticati odlazak na pocinak nakon jacija-namaza i rano ustajanje itd.
Medutim, ukoliko dode do pojave neke bolesti, Poslanik, s.a.v.s, preporucio je hitni lijecnicki tretman. U predaji Džabira, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Svaka bolest ima lijek!» , a u predaji Ebu Hurejre, r.a, stoji: «Allah nije spustio ni jednu bolest a da za nju nije dao i odgovarajuci lijek!».
Slijedeci Poslanikov, s.a.v.s, sunnet u domenu zdravstvenog odgoja mi cemo na najbolji nacin ocuvati zdravlje naše djece i popraviti njihovu zdravstvenu sliku.

Zakljucak

Odgajanje djece je, uistinu, izuzetno važno, a uz to je i jedna od najtežih zadataka u životu covjeka. Za bilo koji posao covjek se priprema, kako primjecuje Mustafa Hadžimulic, pa kako bi se tek onda trebalo spremiti za odgajanje i pripremanje buducih generacija?!
Nažalost, mnogi toga nisu svjesni. Otuda, treba razvijati potrebnu svijest vjernika o toj važnoj dužnosti.
Uz sve pretpostavke koje cemo pripremiti na tom putu, ne zaboraviti dovu Plemenitom Allahu da nam pomogne na putu odgoja naše djece, kao što navodi Gospodar svjetova u Svojoj Mudroj Knjizi: «Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju.»